Buđenje svijesti

Kad svijest robuje umu...

19.11.2016.

Još malo...

Eh 'vako. Ko još uvijek nije shvatio da se cijeli zapadni svijet održava na životu samo uz pomoć laži, taj stvarno živi u zabludi. To se i kod nas pofino zavuklo u svaki stalež, mada ih danas ima uglavnom 2, možda dva i po, ali uglavnom il si u kreditu il nisi. Onih pola je što su pred kraj da ga zatvore, al se spremaju za novi. A šta ono bi tema? Ja, laži. Dakle, cijela priča se svodi na to kako da ja tebi svega lijepo napričam i da budemo super ekstra pozitivni dok o tome razgovaramo. Čak i ako se ne slažemo, bolje je da se otklima, pa se to kasnije ionako popljuje iza leđa. Nažalost ona knjiga od Roberta Greena, tačnije njih tri su danas Tito i partija što se tiče biznisa i bilo kakve manipulacije ljudskim resursima.
Da, da. Resursi. Kaki ljudi? Ništa to. Kolko moreš povuć, od tog zavisi kakav si čojk iliti ga resurs. Ako kojim slučajem pokušaš emotivno reagovati, pokušaš da usmjeriš svijet prema nekom boljem i zaista pozitivnom pravcu, naravno da će te svako živ sabotirati. Izgleda da sve što evoluira, mora da prođe nekakav glupi proces negacije i ponižavanja, negativnog ophođenja. Ako se dovoljno istraje, nastaje nešto novo, iskreno i fino... barem neko vrijeme. I to nešto traje dok se ne pojavi nešto novo bolje i pozitivnije, ali problem je što dok traje, konstantno gubi onu prvobitnu srž: pozitivan karakter, smjer i disciplinu. Postaje razvodnjeno, blago i na kraju se u potpunosti gubi, ostavljajući tu i tamo koju uspomenicu na dobra stara vremena.
Da sumiram šta ja ovo pričam... strpite se još malo, stižu promjene. Ljudi su sve više siti plastike, fasadnih lica i ponašanja.

13.10.2016.

Zaostalo se...

Sve više mentalno zaostajem. Primjetio sam to po riječniku kojim se služim, a koji je u zadnje vrijeme prilično siromašan. Nemam vremena nizašta osim posla, kojem sam bolesno predan. Da, super, za kratko vrijeme sam došao na poziciju, ali cijena koju plaćam... imam osjećaj da ću kasnije iskihat. Poželio sam pročitati dobru knjigu, opustiti se kraj neke vode, pustiti da misli lutaju. Poželio sam neobavezne kafice po gradu, druženje sa dragim ljudima. Svašta sam nešto poželio, a sve sam to imao dok nisam radio, želeći da imam taj neki posao. Haha, kakva ironija.

28.06.2016.

Dobar il Loš?

Da li je dobro biti dobar ili je dobro biti loš? Da li je loše biti dobar ili je loše biti loš? Danas smo izmješali te pojmove i primjetio sam da je većina ljudi zbunjena po ovom pitanju. Uglavnom su odgovori kako-kad ili zavisno od situacije je dobro biti jedna od ove četiri opcije. Zašto jednostavno ne odlučiti u sebi i reći, ja sam dobra osoba i tako ću se ponašati. Snosim svu odgovornost za svoje ponašanje. Ili pak, ja sam loša osoba i biti loš mi odgovara. Moj pogled na svijet je takav i prihvatam sebe takvog. Ali eto, ne može biti tako jednostavno, nego moraš da provališ ovog što je fin da je ustvari prikrivena spletkaroška šupčina, a ovog koji glumi da je loš momak, ustvari dobrica duboko u duši, ali je izgubio povjerenje u svijet zbog gore spomenutog šupka. I šta ćemo sad? Ništa. Život ide dalje i još samo 43GB podataka da se prebaci na drugi disk, pa reko da napišem nešto u međuvremenu...

21.06.2016.

Enigma

Znate pričao sam sa jednom posebnom osobom, jednog dana o tome kakav je kome život i šta se sve prošlo. I onako, razmjenjujući naša iskustva došli smo do zaključka da, iako su nam dešavanja u životu potpuno različita: ona je izgubila oca rano, majku prije godinu i živi sama, razvedena nakon godine u braku i vjerovatno sa djetetom (nije mi priznala da ga ima, ali sumnjam na to), a kod mene opet sve suprotno, svi živi zdravi, relativno uspješan, u dugogodišnjoj vezi... opet isto razmišljamo. Ona je pozitivna kao i ja, ima pogled na svijet kao i ja i još na to sve lako se prilagođava i ide dalje, gura kroz život. Jaka osoba u svakom pogledu. Cijenim i poštujem. A nikad joj nisam rekao da nam je baš ta sposobnost da lako prihvatamo teške stvari u životu u isto vrijeme i kletva. Kao što brzo prihvatamo i idemo dalje što se tiče loših stvari, isto se dešava i kod dobrih stvari. Brzo i lako nam prođe sreća, baš kao i tuga. Ne znam jel to dobro il loše, al eto to sam joj zaboravio reći, jer je nestala bez traga jebo li je patak....

15.05.2016.

Iskustva i spoznaje

Sakupljena su nova životna iskustva, pa da ih pokušam prenijeti na „papir“. Dakle, čovjek je sirot u mozgu do svoje 30-e godine definitivno. Iako djeluje da neko mlađi ima talenat, taj neki šmek zrelosti nedostaje. Sva iskustva se spajaju i tvore jednu mrežu reference koju jednostavno čovjek tek tada uspijeva u potpunosti iskoristiti. Ne miješajte iskustva sa inteligencijom. To dvoje nema veze. Inteligentan čovjek ne mora biti sposobniji od iskusnijeg i u većini slučajeva to i nije. Ali šta ono bi... e da.

Zaokupljenost obavezama nama ljudima predstavlja ogroman problem. Ponašamo se kao roboti, bez emocija, a te emocije prodajemo kroz proizvode bez emocija, tačnije dodjeljujemo emocije mrtvim objektima. Više volim preko fejsa neg uživo, sms nego poziv, sliku nego susret, a toliko svi žudimo za tim nekim međusobnim spajanjem, da budemo prihvaćeni, uvaženi, poštovani, voljeni. Haos je ovo ljudi moji kad čovjek nadođe. Usamljeniji, a uvezaniji nikad do sada nismo bili. Kome god je bio cilj da nas udalji, razdvoji, konačno je uspio. Nekima to odgovara, jer se i sami nikad nisu htjeli približavati i dati drugima da ih povrijede i mislim da su takvi ljudi i stvorili ovaj fenomen. Ali sada svi postajemo taj globalni fenomen samozatajenja.

25.10.2015.

Iskreni ljudi

Žao mi je iskrenih ljudi. Zaista mi ih je žao. Znam kroz šta prolaze i zašto se razočaraju kada ih drugi ljudi iznevjere, a to je gotovo uvijek. Iako oni misle drugačije, ipak je naivnost u srži. Ustvari, to je ogromna želja u povjerenje i vezanje za nekoga. Voljni su živjeti u laži da ta druga osoba zaista jeste onakva kakvu su je oni u glavi zamislili, ali na kraju samo pate zbog toga. A vjerovatno je i to da su u djetinjstvu bili zapostavljeni, pa onda u svakome vide prijatelja jer žele da se svide drugima. Čak i u svetim knjigama piše da će iskrenost biti nagrađena ali na onom svijetu. Znači, ako ćete iskreno i istinski valja se napatit.

Zanima me samo, zašto ljudi, iako recimo znaju da rade loše stvari, nastavljaju da ih rade? Recimo da su glavni svjetski motivatori moć, profit i promocija. Ali gdje je ono unutra što te guši kad znaš da nešto loše radiš, kada varaš druge? Gdje je osjećaj težine u prsima kad drugima zlo radiš? Ili je ipak na kraju sve stvar navike i načina preživljavanja? Jesmo li stvarno takvi u srži bića ili smo takvima postali? Dosta za sad.

02.07.2015.

Nikad više

Užasno je kada imaš talent koji ne smiješ koristiti. Moj talent je procjena ljudi. Nevjerovatno dobro procjenjujem ljude i njihov karakter, ali taj talent je i kletva u isto vrijeme. Neki ljudi jednostavno ne žele da vide kakav je neko u srži, već i dalje vjeruju u slatkorječivost osobe koja je u pozadini vrlo manipulativna. Naravno, takve stvari je teško dokazati, naročito ako se radi o krvnom srodstvu ili zaljubljenosti (ne ljubavi). Žalosno je jedino to, što na kraju, istina ipak ispliva i onda više nema ni svrhe govoriti ko je bio u pravu, jer je šteta već učinjena. Nekad poželim da sam đubre, pa da se i ja sladim na tuđim mukama kao što to mnogi čine, da mašem prstom iznad glave i da očitavam lekcije. Ali to sve ostane u mojoj glavi i samo tužno gledam na već poznat razvoj događaja.

U slučaju da se ipak umiješam, javlja se nevjerovatan fenomen „pozitivne promjene“ koji ide u korist optuženog, a ja ispadam negativac. Samo sam se jednom umiješao u cilju da izgubim naklonost, a za dobrobit međusobnih odnosa stranke. Nikad više.

11.01.2015.

Rafal za laku noc

Da li je moguće lagati i govoriti istinu u isto vrijeme? Lažostina. Bilo bi puno lakše na ovom svijetu kada ne bi bilo dualizma u svemu. Kada bi dva, postalo jedan. Proučavao sam sve moguće kombinacije, posmatrao različite odnose... one koji su zasnovani na lažima, one koji su zasnovani na istini i one koji su kombinacija laži i istine. Mogu vam reći da najgore prolaze ovi koji zasnovani na iskrenosti, jer oni najprije gube žar. Oni koji su zasnovani na laži, najbolje gore na početku, ali se plamen gasi naglo kada laži prestanu djelovati. Kombinovani su najjači. Intenzitet ne jenjava, jer ga rasplamsaju povremene laži, a povezanost održavaju povremene istine. I tako, moja borba za istinom na kraju možda i nije najpametniji odabir. Možda ne bi baš valjalo da je sve crno ili bijelo. Ali eto... sa iskustvom dođe i neki logični zaključak.

Znam samo da 3 stvari pokreću ovaj svijet: moć, profit i promocija. Šta god da čitate, kupujete ili radite vezano je za neku od ovih stvari ili sve. Neke su nesvjesne, neke su svjesne. I dok je tako, valja nam kombinovat istine i laži, jer nismo još pronašli treću stvar. Pazite se m.a.r.k.e.t.i.n.g.a. Većeg zla na planeti još nisam uspio identifikovati. I tako završava ovaj usko nepovezani post.

28.12.2014.

Shvatanja

I na kraju shvatiš da nisi nikad ni mogao biti drugačiji, jer su ti ponavljali stvari koje su ponavljali njima, a koje su ponavljali oni prije njih. Misliš da živiš u modernom dobu u kojem si napredniji, moderniji, mudriji i onda pročitaš da je Aristotel to već uradio prije hiljadu godina. Misliš da si ispravno postupio i onda pročitaš da je prije stotinu godina taj postupak bio kažnjavan smrću. I tako onda shvatiš da si u konstantnom vrtlogu jednog te istog, koje se može promjeniti, ali samo sa samim sobom. I vrtiš se, i vrtiš i počneš da razmišljaš da li uopšte ima smisla ovaj vrtuljak? I onda shvatiš da su se mnogi već zapitali da li ima tog smisla i šta je ustvari smisao ove revolucije. I onda opet shvatiš da ni oni nisu imali pojma, jer kako da imaju kad su i njima ponavljali isti oni kojima su ponavljali oni prije njih.

Ako imaš puzle sa istim dijelovima, možeš da ih slažeš na drugačiji način, ali slika će na kraju opet biti ista. To je svrha revolucije. A evolucija? Gdje je to nestalo i zašto smo zapeli na ovom nivou? Šta nas to sprečava da idemo dalje? Sami sebe? Neko “treći” ili “četvrti”?

23.12.2014.

Povratak Otpisanog II

Dugo me nije bilo, ali možda i bolje jer do sada nisam imao ništa novo za podijeliti. Ali neki dan, dok sam prolazio kraj gradskog groblja, iako nisam u tom trenutku shvatio, sada znam kako je na mene taj prolazak utjecao.

Šta je sigurno?

Na ovome svijetu, kojeg dokazano možemo iskusiti samo kroz 5 osjetila, samo su dvije stvari apsolutna istina:

1. Radjamo se

2. Umiremo

Sve ostalo je promjenljivo. Toliko sam stvari pročitao o duhovnosti i samo-pomoći da sam se na kraju upitao: pa zašto ja to sve čitam i učim, a ništa ne dobijam kao konkretan odgovor? Sve se svodi na to da te što više zbune, uplaše, natjeraju da im vjeruješ i potom prepustiš svoju moć njima, tačnije, postaješ ovisan o tim sranjima. Ovo isto vrijedi i za bilo koju vrstu kulta ili vjerskih institucija. Sve je bazirano na strahu i obezvrjeđivanju ljudske inteligencije. Dugo mi je trebalo da ovo otkrijem, ali i da se odlučim da o tome pišem jer je vrlo osjetljiva tema, ali ako želite nastaviti živjeti na svoj način, nema problema. Imaćemo zajednički kraj, kako god da živimo.

U čemu je zapravo problem?

Problem je što smo prestali razmišljati svojom glavom. Virus manjka inteligencije širi svjetlosnom brzinom. Način na koji živimo postao je previše „težak“ i „brz“ da bi se uspjeli zapitati: Šta je to zapravo ispravno? Da li svoj život živim za sebe ili za nekog drugog? Da li mogu ili smijem ispuniti svoje želje ili je bolje da šutim i radim kao i drugi? Da li je pametno izazvati inteligenciju kolektiva?

Dokle god ovako razmišljamo, nećemo uspjeti pronaći sebe i u potpunosti iskoristiti svoj potencijal. Ne dozvolite da vaš um kontrolišu drugi koji koriste emotivne „alate“.

Emotivni alati

Emotivne alate vrlo lako možete prepoznati po njihovoj strukturi „rekla-kazala“ i „vjeruj mi/u...“. Šta god zahtjeva da se vjeruje, u praksi ne postoji. Da li vjerujete u svoj nokat ili znate da je na prstu? Vjera u bilo šta može odvesti jedino u način razmišljanja „ne znam da ne znam“ i da vas tu ostavi zauvijek, naravno, nemoćne jer zavisite od nečega što ne postoji, tj. postoji, ali kao alat u rukama manipulatora. NIKO, ali baš NIKO ne zna šta je vaš životni cilj osim vas, a APSOLUTNO NIKO ne zna šta se dešava nakon smrti. Manipulativni alati koji hrane naš ego i „oslobađaju“ nas krivice što ne razmišljamo ili smo potpuno ne zainteresovani za svoju bližu okolinu, svakako će biti kraj naše civilizacije ako se trend nastavi.

Rješenje

Vrlo jednostavno. Ispitujte svoju okolinu i sebe. Zapitajte se šta korisno možete poduzeti, a šta ne. Postavljajte pitanja za sve. Tražite odgovore aktivno i nikako se ne oslanjajte na „sreću“ ili „uvjerenje“. Znajte, prije nego vjerujte. Znajte da ćete postići svoj cilj kakav god da je, jer ipak je ultimativni cilj smrt. Ta tačka vas neće zaobići. Pitanje je samo kojim putem ćete do nje doći? Putem sluge, onog koji ispunjava tuđe parazitske ciljeve ili ćete se okrenuti sebi i otkriti šta zaista želite od života?


Stariji postovi

<< 11/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


Albert Einstein
- Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.

- Značajni problemi s kojima se suočavamo ne mogu biti riješeni na nivou razmišljanja koje je probleme kreiralo.

Martin Niemöller
Prvo su došli po Židove i ništa nisam uradio - jer nisam Židov.
Onda su došli po komuniste i ništa nisam uradio - jer nisam komunista.
Onda su došli po sindikaliste i ništa nisam uradio - jer nisam sindikalist.
Onda su došli po mene. Nije ostao niko ko bi nešto uradio.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA